24. март 2016.

Nisam tu, otisla sam u Minhen!


Minhen

Kada mi je muž rekao da, ako hoću, pođem s njim u Minhen, nije trebalo mnogo da me nagovara. Kad god treba negde da se putuje, ja sam uvek za J. Pozvali smo babu, ona je pristala da čuva Bebu i pripreme su mogle da počnu!

Iskreno, nisam se baš nešto oduševila što idemo u Minhen (iako nikad nisam bila), ali šta je tu je. Još kad sam videla da ću sa 20C i uživanja u lepom i sunčanom danu otići na maksimalnih kišnih dnevnih 4C (real feeling nisam ni htela da znam), raspoloženje se naglo pogoršalo. Ipak, bolje negde, nego nigde, pomislila sam. A biće to i dobra prilika za još jedan romantičan vikend s mužem.  

Minhen Marienplatz

Krenula sam ka ormanu da pokušam da pronađem kaput, šal i rukavice (koje nisam obukla poslednje 3 godine od kako živim u Grčkoj) i negde iskopam prikladne čizme. Jaknu sam i nekako mogla da nosim u ruci, ali u čizmama sam se na pomenutih 20C skuvala! Ali, znala sam, ne zadugo.

Kao neko ko se plaši aviona, uvek mi let bude problem. Ipak, sve je bilo ok i za 2h bili smo na odredištu. Još iz aviona videlo se da su se nad Minhenom nadvili oblaci, ali je prognoza na aerodromu ipak obećavala – ako joj je za verovati, bar će sutradan biti sunčano.


Minhen Marienplatz

Kako provesti dva dana u Minhenu


Sam prilaz Minhenu sa aerodroma podsetio me je više na vojvođanska sela nego na veliki grad. Ulicama su dominirale niske zdrade, kuće, velika dvorišta - sve u istom nizu. Naš hotel je bio (tačno) 12 minuta metroom od centra, u mirnom predgrađu. Ostavili smo stvari i odmah krenuli ka centralnom trgu.

Minhen Neus Rathaus


Pogled sa pokretnih stepenica pri izlasku iz podzemlja metroa me potpuno opčinio. Prelepa zgrada Neues Rathaus (što mu u prevodu dođe nova zgrada Opštine) polako se pojavljivala ispred mene.  Izašla sam na trg Marienplatz i – stala! Bila sam oduševljena! Sve je čisto, zgrade su prelepe, mešavina starog i novog, i svaka ima neku svoju priču. Sve sija od urednosti! Puno me podsetio na Beč, što nije ni čudo, jer bavarska regija ima puno sličnosti sa Austrijom.

Na drugim sajtovima sigurna sam možete da pronađete mnogo informacijama o svakoj od znamenitosti ponaosob. Od mene ćete dobiti fotografije i šta bi (trebalo) da uradite u Minhenu ukoliko boravite 2 ili 3 dana.

Minhen i bicikle svuda oko vas
,

Znamenitosti i male tajne Minhena


  • Dakle, trg Marienplatz obiđite pod obavezno! Pre nego što počnete da fotografišete, okrenite se oko sebe i bar nekoliko minuta uživajte u prelepom okruženju.

Pogled sa crkve Svetog Petra




  • Popnite se na crkvu Svetog Petra. Stepenice su toliko uske da dvoje ne mogu da se mimoiđu i ima ih malo više od 300. Na vrhu vas čeka prelep panoramski pogled na grad. Cena karte je 2 evra, za studente i đake 1 evro. Kada siđete, pokušajte da pronađete jedno topovsko đule. Tu je još od Austrijskog rata, a nakon rekonstrukcije crkve posle II svetskog rata, Nemci su ga tu vratili i stoji i dan danas.







  • Ukoliko ste ljubitelj gradskih šetačkih tura, preporučujem ovu. Tura je besplatna, traje 3 sata, a Marcin, koji je nama bio vodič izvanredan. Naravno, ne zaboravite da se zahvalite i nagradite ga sa nekoliko evra. Videćete, vredi!
Marcina ćete prepoznati po plavoj jakni

  • Tri puta dnevno na trgu Marienplatz se skupljaju turisti da vide čuveni Gockenspiel. Ova atrakcija izglasana je od strane turista za drugu najdosadniju u Evropi, ali ako ipak odgledate dva dela, malo ko zna da postoji i treći J. Dakle, ne odlazite dok ne vidite pticu koja maše krilima. Tada se šou zvanično završava.

Gockenspiel

  • Posetite Viktualienmarkt i probajte lokalne bele kobasice (u hot-dog varijanti). Zaobiđite kioske na obodu sa naranžastom tendom jer ćete onda probati ne lokalnu već industrijsku varijantu (kažu Nemci, to je kao da ste jeli kobasicu iz Meka). Ako je dan lep, sedite u centralnu baštu i naručite jedno hladno pivo. Šest minhenskih pivara smenjuje se svake 2 nedelje, tako da će od toga zavisiti koje će da vam ponude.

Viktualienmarkt

  • Ukoliko ste ogladneli, ali ste ipak za nešto iz pekare, krenite od Marinplatz ulicom Tal. Sa desne strane postoji nekoliko odličnih pekara. Obična bavarka pereca sa buterom je must! Ako ste za pravi nemački doručak, onda je pravo mesto za vas neka od lokalnih pivnica! Bela kobasica, pereca i pivo! Da, pivo se ovde pije i za doručak.

Pogled na Marienplatz iz ulice Tal

  • Svi ste već sigurno upoznati da ljubitelji piva obožavaju Minhen. Probajte Augustina pivo, po mnogima najbolje pivo prizvedeno u Minhenu.



  • Ukoliko ste u potrazi za mladom Bavarkom, a ona je u tradicionalnoj nošnji, obratite pažnju na kojoj strani je vezana mašna na njenoj suknji. Ne prilazite ukoliko vidite da je desno-znači da je u ozbiljnoj vezi ili udata. Ako je na levoj strani, imate šanse za pregovore, a ako je na sredini – pravi ste srećnik! Biće vaša uz malo muke i piva J.

Bavarska tradicionalna odeća


  • Još nekoliko odličnih ulica za šetnju su Sendlinger Strase i Kaufinger Strase i ulice koje od Odeonplatza vode do Marinplatza. Ukoliko spadate u imucnije, sigurno će vam se dopasti najekskluzivnija ulica u Nemačkoj – Maximilian Strase. Jedna od 7 Louis Vuitton prodavnica, sat od 150.000 evra i prsten od 13.000 evra samo su neke od stvari koje ćete tamo pronaći.

Odeonplatz

  • Surferi u centru Minhena? Da, da, u Englischer Garten-u! Ne propustite!

Englischer Garten

  • Iskreno, nisam videla mnogo suvenirnica kao u drugim gradovima, tako da kada je ugledate-kupite!

  • Ukoliko niste neki ljubitelj piva, bar posetite Hofbrauhaus pivnicu, kažu najveću na svetu, u kojoj je Hitler osnovao Nacionalističku partiju i bio rado viđen gost. Ako iznad stola vidite tabele sa imenima, znajte da tu ne treba da sednete. One su rezervisane za porodice ili firme koje će to mesto moći da doživotno koriste.
Hofbrauhaus pivnica

  • Iako je pokazivanje svastike u Minhenu zabranjeno, u samom gradu nalazi se preko 200 znakova. Pogledajte oko sebe, možda neki uspete da pronađete.
  • Posetite Nymphenburg zamak na obodu Minhena. Nije daleko, dostupan je prevozom, a provešćete jedan lep dan u prirodi. U povratku, za sve ljubitelje BMW-a, posetite muzej koji se nalazi u sklopu njihove centrale.

Nymphenburg zamak

  • Ukoliko se zasitite kobasica, svinjetine, štrudle i piva, posetite italijanski restoran  Tarullos. Veseli Italijan na ulazu, papiri svuda po podu, opuštena atmosfera su zanimljiva promena.

Restoran Tarullos i opuštena atmosfera (papiri se bacaju na pod) 

  • U nekom trenutku učiniće vam se da ljudi na ulici šapuću. Da, to je ta kulturološka promena – sve je tiho, svi lepo i strpljivo voze, nema muzike do daske i konstantnog zvuka sirene.

Karlsplatz


  • Šetajte, šetajte, šetajte!

Neuhauserstrase

2. март 2016.

Zašto volim što sam starija prvorotka



Majka sam postala u kasnim 30-im. Kažu, te koje su se porodile kasnije, zovu se starije prvorotke. I da mi je neko predložio da to uradim ranije, verovatno bih pomislila da nije normalan. Osim, naravno, majke, kojoj je valjda dužnost da po završenom fakultetu to pitanje počne da postavlja po nekoliko puta dnevno, zajedno sa udajom i konstatovanjem da će posle biti kasno.

Kasno? Nikad nije kasno :). Kod mene je važila (i još uvek važi) deviza – sve u svoje vreme.

Zašto mislim da je bolje kasnije?


Mladost – ludost


Imala sam vremena da izlazim, upoznajem ljude, odlazim na mesta koja mi se dopadaju. Ekipa i ja bile smo dobre devojke koje ne piju, ne puše, ne drogiraju se, ali vole da „cirkulišu“. Odlično smo se provodile! Nema bara, kafića, kluba, modne revije, koncerta, predstave, izložbe na kojoj nismo bile (a želele smo). Nekad do malo posle ponoći, a nekad do zore. U 22-oj znale smo pola metropole, sve organizatore koncerata, vratare u klubovima i repertoare bendova.

Provod kakav treba doživeti (i preživeti) u 20-im jer mnogo toga naučiš o životu, ljudima, prioritetima, mogućnostima...  



Putovanja


Prizor koga se uvek setim kada čujem kako naši mladi kukaju da nemaju novca za putovanja – mladi Evropljani, sa ogromnim rančevima na leđima, spavaju na železničkoj stanici. Pored njih kese iz obližnjeg fast food kioska.

Tako smo i mi putovale. Želele smo da vidimo nešto novo, da upoznamo nove kulture, običaje, način na koji ljudi žive. Kad si mlađi, ne treba ti skoro ništa, osim malo snalažljivosti i dobre volje. Najobičniji smeštaj (nekad smo čak spavale i u stanovima prijatelja od prijatelja), jeftina karta (poznata putovanja autobusom 36 sati) ili čak stopiranje (druga su to vremena bila J). U vreme kada smo bile punoletne i obilasci Srbije su bili interesantni, jer drugde nismo mogle. Sećam se '99-e posle bombardovanja, ekipa i ja krenule busom na more u Crnu Goru. Bila je to tada egzotična destinacija – putovanje bez mostova, kozjim stazama, kroz kukuruze i drvorede.

Onda su usledile nove destinacije, na različitim kontinentima. Ništa preko agencija – same smo sve nalazile i prolazile bar upola jeftinije od agencijskih cena. Drugu polovinu imale smo za trošak.

Putovanje je avantura. Kada možeš da vidiš sve što želiš onda kada želiš i gde želiš. I ne zavisiš ni od koga. Neponovljivo iskustvo i najbolja škola.



Posao


Svi znamo koliko je teško pronaći posao kada poslodavac čuje da si majka. Ništa lakše nije ni zadržati ga nakon trudnoće, ali ipak ima svoje predosti.

Kada se kasnije ostvariš kao majka, imaš više radnog iskustva. Imala si vremena da dosta toga naučiš, upoznaš ljude, način na koji funkcionišu firme. Imaš zanat u rukama i preporuke, ako zatrebaju. Kada u firmi već radiš nekoliko godina, imaš neku sigurnost da će te sačekati da se vratiš s odsustva.

Ukoliko sve to treba da radiš i stekneš onda kada dete dođe, popreko će te gledati za svaki dan bolovanja, izlaske pre vremena, razgovore sa bakom oko jelovnika za bebin ručak i „da li je piškilo“ tema o kojima ćeš pokušati da šapatom razgovaraš preko telefona. Ako, naravno, imaš sreće da te zaposle.


Lakše je s detetom kad si mlađa


Oko ovoga nekako uvek dođem u polemiku sa ostalima.

Beba trenutno ima 12 kilograma. Da li je lako nositi 12 kilograma u rukama? Nije – ni u 20, ni u 30 ni u 40 godina!

Da li je lako ne spavati celu noć, jer se beba budi, bolesna je, treba da je nahraniš? Nije – ni u 20, ni u 30 ni u 40 godina!

Da li je lako voditi računa gde je, šta radi, da li će uspeti sama? Nije – ni u 20, ni u 30 ni u 40 godina!



Odluka o tome kada je najbolje vreme za rađanje treba da bude individualna. Nemam ništa protiv majki koje se odluče da u 20-im imaju decu. Kao što podržavam moje prijateljice da se u ulozi majke ostvare kada im bude 40. Samo, smeta mi to osuđivanje – šta si čekala do sad, što tako kasno?

Zato što sam želela da uživam u životu onda kada je vreme.

Sada živim drugačiji život u kome uživam, na drugačiji način.

Sada, kada mislim da je vreme to!