8. октобар 2017.

Zablude o dvojezičnoj deci



U Grčkoj živi mnogo stranaca, pa tako i mame strankinje imaju svoju grupu na Facebook-u gde dele savete, probleme, ideje i preporuke sa sabornicama iz gotovo svih zemalja sveta.

Kao čest problem navodi se pitanje kako naučiti dete da govori dva jezika, mamin i tatin, a nekada čak i tri jer mama i tata između sebe razgovaraju na trećem, najčešće engleskom jeziku. Grčko društvo je i malo konzervativno i ne tako blagonaklono u prihvatanju nečega što se razlikuje od ustaljenog šablona, pa i to može da bude jedan korak nazad u pokušaju da dete priča (bar) dva jezika.



Ovo će se verovatno odnositi na sve mame koje se nalaze u sličnoj situaciji, gde god da žive, pa evo nekih zaključaka do kojih sam došla odgajajući sada već trogodišnju Bebu na dva jezika.

Deca koja su izložena većem broju jezika kasnije progovore


To vam je kao ona podela na dečake i devojčice - dečaci su lenji pa progovore kasnije, a devojčice pre. Tako vlada mišljenje (ili stereotip) da dvojezična deca kasnije progovore nego ona koja slušaju samo jedan jezik. Ovo u praksi uopšte ne mora da bude tačno, a čak je možda pre zabluda nego istina. U mom slučaju a i u slučaju prijatelja i ljudi koje poznajem, deca su normalno počela da govore kada im je vreme. Beba niti je kasnila niti je bilo bilo ikakve razlike u odnosu na decu koja imaju roditelje koji govore isti jezik. Prvu reč izgovorila je na srpskom (maminom) jeziku što je i logično, jer je više vremena provodila sa mnom ali danas podjednako dobro govori oba jezika - i srpski i grčki.

Ne treba da od početka pričate različitim jezicima, to zbunjuje


Iako su nam čak i neki pedijatri rekli da dete ne bismo od početka trebali da izlažemo ovema jezicima, iskustva ljudi koje sam upoznala govorila su da to nema veze s vezom. Iako su moji svekar i svekrva ljudi savremenih shvatanja, često im se nije baš svidelo kada Beba meni odmah odgovori na srpskom, a na grčkom ne, jer ne zna. Znalo je tu da bude i prebacivanja, ali ja nikad na to nisam nasedala niti se osećala za nesto krivom. Jednostavno, kada je krenula u obdanište i bila više izložena grčkom jeziku, jednako dobro je počela da se snalazi i na njemu.

Kako će te ostale mame gledati kada s detetom pričaš na drugom jeziku


Kao što sam naglasila, po većini strankinja koje ovde žive, grčko društo često ne prihvata ono što nije isto, pa se većina stranih mama žali da ih druge mame, Grkinje, u parku posmatraju čudno kada na svojim maternjim jezicima pričaju sa decom. Čak je često tu bilo i pogrdnih komentara grčkih mama upućenih strankinjama, tipa da dete odrasta u Grčkoj i da treba da priča na tom jeziku, koji su često navodile mame kojima je maternji jezik engleski. Ja lično nikad nisam doživela ništa negativno na tu temu, niti mi je upućen takav komentar. Iako sa Bebom u parku uvek pričam na srpskom, primećujem da me mame pogledaju sa radoznalošću i obično ne komentarišu. Ukoliko nešto i kažu, to su uglavnom pitanja tipa na kom jeziku govorim, a zatim kada im odgovorim na pitanje na grčkom jeziku, pitaju me koliko godina živim ovde i da li i Beba govori oba jezika. Upoznala sam i dosta mama strankinja, koje kada čuju strani jezik kao da nađu istomišljenicu, pa se često lepo ispičamo, nekada čak i na našim ex-Yu jezicima.

U kasnijem dobu dete neće imati prijatelje jer sa mamom priča na drugom jeziku


Ovo često čujem od mama koje imaju veću decu, od recimo 8 i više godina i koja već idu u (najčešće državnu) školu. Kažu da, ukoliko društvo iz razreda čuje da sa mamom pričaju na stranom jeziku, to će se negativno odraziti na dete, jer će početi da ga izbegavaju i ogovaraju. Pošto je Beba još mala, ne mogu ništa da kažem na tu temu iz ličnog iskustva, ali zaista ne znam kako bih se postavila u tom slučaju. Mame strankinje dosta razgovaraju na ovu temu, česti su postovi da njihovu decu upravo zbog toga ne prihvataju u školi, bar kako one tvrde. To ide toliko daleko da je nekoliko njih svoju decu moralo da ispiše iz škola u koje su išla, jer se takvo ponašanje dece iz razreda psihički jako loše odražavalo na njih. 





Kako da dete priča dva jezika


Na blogu Grčki kutak, u kome pišemo naša iskustva o životu u Grčkoj, ex-Yu mame koje žive u Grčkoj, ali i nekim drugim stranim zemljama, nas često pitaju kako da nauče dete da govori oba jezika. Evo i nekoliko saveta iz ličnog iskustva.

Od početka razgraničite - svako se obraća na svom jeziku


Moja Beba od rođena sluša srpski jezik. Skoro joj se nikad nisam obratila na grčkom jeziku, bez obzira gde smo se nalazile i kakvo je društvo ili prilika bila u pitanju. Prosto je neverovatno kako deca prepoznaju ovu razliku i tačno znaju da postoji mamin i tatin jezik. U početku im je to sasvim prirodno, a onda oko 2 ipo godine počinju da razumeju da se ova dva jezika razlikuju. Danas Beba prva pesmu na maminom jeziku, tatinom jeziku i počinje po malo da shvata razliku i na engleskom jeziku i tako ih i sama naziva. Dakle, nemojte od ovoga odustajati šta god da Vam kaže okolina. 

Nemojte da vas mrzi


Mamama koje duže žive u stranoj zemlji i savladale su lokalni jezik, nekad bude dosadno da sa decom pričaju na svom maternjem jeziku. Nemojte da vas mrzi, jer decu ostavljate uskraćenu za jednu veoma lepu stvar. U kući, parku, prodavnici uvek se deci obraćajte na svom jeziku.

Čitajte, gledajte, pevajte


Naša Beba obožava knjige. One su jedan od odličnih načina da dete obogati svoj rečnik i uči reči na vašem jeziku. Uzmite knjigu, pokažite joj boje, životinju, cvet, opisujte joj slike koje vidi na svom jeziku. Pevajte joj srpske pesmice, puštajte crtane filmove na srpskom jeziku. Ovo će detetu značajno pomoći da u svakoj situaciji, kroz igru, bude izloženo jeziku koji govorite.

Ponavljanje je majka znanja


Ova poslovica nije džabe nastala. To je prosto istina i to najbolje znaju oni koji su naučili i govore nekoliko jezika. Dakle, ponavljajte do iznemoglosti. Sve radnje koje svakodnevno obavljate opisujte rečima: "Sipala sam supu u tanjir", "Donela sam ti vodu u časi", "izvoli", "Hvala" - dakle sve ono što je vama logično i ne mora da se kaže, izgovarajte. Kada ponavljate svaki dan, jednom će ući u te malene uši, a vi ćete biti više nego zadovoljne rezultatima.

Igranje sa srpskom decom


Mame strankinje često pitaju da li je u Facebook grupi još neka mama iz njihove zemlje, koja ima dete približnih godina, i koja bi bila zainteresovana da se deca upoznaju i zajedno igraju. One smatraju da će tako dete biti više izloženo maminom jeziku, jer će i mame među sobom pričati na svom jeziku, a i deca će imati istu mogućnost. Ovo uopšte nije loša ideja i ako ikako možete, potrudite se da je sprovedete u delo.

Kod bake u posetu


Mi imamo sreće da nam baka često dolazi. Pošto baka ne zna ni jedan drugi jezik osim srpskog, Beba je svakodnevno izložena jeziku po nekoliko sati. Tada primećujem da joj se znanje srpskog jezika znatno poboljšava, jer sam u većini slučajeva samo ja ta koja sa njom priča srpski, dok je većinu dana koju provodi u obdaništu okružena onima koji pričaju grčki jezik. To dovodi i do nekih smešnih situacija, tipa da Beba prevodi baki šta su rekle komšinica ili vaspitačica Grkinja jer baka ne razume šta joj govore. 

Još bolja opcija je odlazak u Srbiju na nekoliko nedelja. Da tek tada vidite napredak! Kada se beba posle samo 2 nedelje provedene u Srbiji letos vratila u Atinu, bila sam prosto iznenađena koliko se njen fond reči razvio i šta je sve naučila. 

Ako neka mama strankinja u zemlji u kojoj živi ima nešto da doda na ovu temu, rado bih čula i njeno mišljenje.





11 коментара:

  1. Odlican tekst! Bas ono sto mene upravo muci, kao mamu dvogodisnjeg, a dvojezicnog djecaka, koji pocinje da govori.

    ОдговориИзбриши
  2. Администратор блога је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  3. Divno je što ste posvetili vreme ovoj temi! Evo i mog bloga: http://dvojezicnadeca.blogspot.ba/

    ОдговориИзбриши
  4. Hvala za tekst. U svemu se slazem osim u prvom bodu gde se govori o periodu kada ce dete koje slusa vise jezika progovoriti. Moja deca su trojezicna, srpski, ceski i engleski i oba deteta su progovorila otprilike godinu dana kasnije nego njihovi vrsnjaci. Tako je i sa decom nasih prijatelja cija su deca visejezicna. Najbitnije je da se ne odustaje, nego da se sa decom govori onako kako smo poceli od njihovog rodjenja. Dokazano je da visejezicna deca imaju kasnije odlicne rezultate u skoli i vecinom zavrsavaju visoke skole. Moj sin je jedini stranac u razredu a najbolji je iz ceskog a da pri tom, kod kuce, uopste ne govorimo ceski.

    ОдговориИзбриши
  5. Ja sa decom pričam svoj maternji jezik, a to je leskovački dijalekt (sa ženom engleski), pa imamo problem sa čitanjem knjiga, gledanjem nekog videa i sl. gde se koristi književni srpski jezik. Ali šta je tu je, meni je prirodno da tako komuniciramo. Dijalekt mi je maternji, a ovi drugi jezici dolaze posle njega i na njima ne mogu da se radujem, da budem ljut, psujem itd. ;)

    ОдговориИзбриши
  6. Ovo je tema o kojoj često razmišljam, a nikako da nađem pravog sagovornika. Mene i mog muža su poslovne prilike odvele u Grčku gde ćemo verovatno i ostati da živimo, nemamo još uvek decu ali su u planu :) Hvala za ovaj vetar u leđa :)

    ОдговориИзбриши
  7. Odličan post, jako mi se dopada tvoj blog :)

    ОдговориИзбриши
  8. Zanimljiva tema i super post! Nova sam na blogu, molim klik na link pa malo pogledajte. www.mamamara.rs

    ОдговориИзбриши